ŽUPA KANIŠKA IVA

ŽUPA SVETOG JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

Današnji blagdan nije samo radost djeci nego i poziv svima nama da se preispitamo u svojim dobročinstvima i da prepoznajemo iz dana u dan one koji nama čine nebrojena dobročinstva. Sv. Nikola biskup najdraži je predbožićni obiteljski svetac. Prijatelj je i dobrotvor djece i siromašnih. Kao zaštitnika ga štuju djeca, mornari i zaručnici.

Prema povijesnim podacima, Nikola je živio u IV. stoljeću. Bio je biskup u Miri, u današnjoj Turskoj. 325. godine sudjelovao je na Nicejskom saboru i s toga skupa postoje materijali s njegovim potpisom. Isticao se dobrotom prema bližnjima i strogoćom prema sebi. Umro je u visokoj starosti, a tijelo mu je 1087. godine preneseno u Bari u Italiji. Od tada mu se uveliko proširilo štovanje na Zapadu.

Običaj darivanja djece na blagdan sv. Nikole nadovezuje se na sljedeću legendu. Siromašni plemić imao je tri kćeri za udaju, ali im nije mogao osigurati miraz. Nikola se pobrinuo da ih spasi od sramotne sudbine te je tri noći zaredom ubacivao kroz prozor po vrećicu zlatnika. Otac je iz zasjede otkrio dobrotvora Nikolu i, sretan što je mogao časno udavati kćeri, proširio glas o njegovoj svetosti. Medu brojnim čudesima spominje se da je sv. Nikola oživio jednog dječaka i spasio hodočasnike u brodolomu.

Slikari sv. Nikolu prikazuju u biskupskom odijelu s knjigom u rukama, a na knjizi su obično tri vreće zlatnika ili tri zlatne kugle ili tri kruha, kao podsjetnik na njegova dobročinstva. Ponekad je prikazan i sa sidrom ili lađom u pozadini, kao zaštitnik brodara. Budući da je zaštitnik djece, prikazuju ga i sa dvoje – troje dječice.

I na kraju upućujemo imendanske čestitke onima koji nose ime sv. Nikole biskupa. Ime je izvorno grčkog podrijetla. Cine ga rijeci ‘nikè’ – pobjeda i ‘laus’ – narod. Od brojnih inačica imena izdvajamo sljedeće: Nikica, Niko, Nina, Nikolina, Mika…

12.12. SRIJEDA: 15h – Ivanovo Selo

13.12. ČETVRTAK: 11 h i 15 h – GRUBIŠNO POLJE

14.12. PETAK 15h – Vel. Trnovitica – Nova i Stara Ploščica

15.12. SUBOTA: 9 h – Kapelica;

 10 h i 16 h – Garešnica;

 15 h – Brestovac

16.12. NEDJELJA: 14 h – Palešnik i Hercegovac

                      15:30 h – Tomašica i Kaniška Iva

 

TZ Sjeverna Moslavina i ove godine provela je akciju “Moslavina- moj zavičaj”, kojom bira najljepše okućnice, balkone, parkove i suvenire. Mjesni odbor Kaniška Iva dobio je priznanje za najljepše uređen park. To je priznanje za višegodišnji požrtvovni rad nekolicine entuzijasta, koji su imali  ideju – i proveli je u djelo. Park su uredili: Snježana Matijaš, Marija Turković, Lorena Matijaš, Ivica Jurčević i Anđelko Matijaš. Za one koji to ne mogu vidjeti uživo, evo nekoliko fotografija….

Fotografije: Milan Rogulja

Uznesenje BDM - Velika gospaUZNESENJE BDM – VELIKA GOSPA

Ovom se svetkovinom slavi Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom, što je kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnoga začeća. 

Jedan od najljepših marijanskih blagdana upravo je ovaj današnji, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo ili Velika Gospa. Iako blagdanu prethodi velika tradicija, njegov sadržaj kao dogmu tj. članak vjere proglasio je papa Pio XII. tek 1. studenog 1950. godine. Ovim se blagdanom slavi Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom, što je kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnoga začeća. Crkveni oci i pisci, te sveci i uglednici Crkve tijekom svih stoljeća pisali su o Marijinu uznesenju na nebo i tumačili kako je to moguće.

Uz vjerničku predaju i štovanje, to je uvjerenje uzeto kao temelj za proglašenje dogme. Naime, nije bilo moguće da smrt proguta onu koja je imala takvu ulogu u povijesti spasenja, kojoj je Bog povjerio rođenje svoga Sina, Spasitelja svih ljudi. Zbog toga se govori o usnuću Blažene Djevice Marije i tri dana potom o uznesenju njezina slavnog tijela u Nebo. Onu s kojom je najviše bio sjedinjen, Krist je uzeo k sebi, da bude tamo gdje je i on, kod Oca nebeskoga. Sveti Antun Padovanski, veliki propovjednik, Mariju naziva ‘škrinjom njegova posvećenja’.

Veliki pobornik za proglašenje dogme o Marijinu uznesenju bio je i hrvatski franjevac o. Karlo Balić. On je po nalogu Pija XII. prikupljao dokumentaciju ‘Svjedočanstva o uznesenju Blažene Djevice Marije iz svih stoljeća’. Ta vrijedna građa donijela je uvid u dugu tradiciju kršćanskog vjerovanja i čašćenja Blažene Djevice Marije upravo pod tim vidikom.

Duga povorka hodočasnika koja danas pohađa marijanska svetišta neka bude poticaj i nama da se duhom prenesemo u tu rijeku hodočašćenja i slavljenja Blažene Djevice Marije, Majke Kristove i Majke naše. (Izvor: www.hkr.hr)

Danas je omiljeni svetac Katoličke Crkve, kojega vjernički puk štuje i pozna kao sv. Antuna Padovanskoga, jer mu se u glasovitoj Padovi čuvaju zemni ostaci, iako je sv. Antun Portugalac. Rođen je u Lisabonu 1195. godine, a s 20 godina stupio je u red regularnih kanonika u samostan sv. Vinka kod Lisabona. Tu je proveo dvije godine, a potom došao u samostan sv. Križa u Coimbru gdje je proučavao Sveto pismo i crkvene oce, posebice Augustina. Tako se pripravio na službu propovjednika i naučitelja.

Za svećenika je zaređen vjerojatno 1219. godine. Već sljedeće godine putuje u Maroko kao misionar. Ipak, to nije bio njegov put, pa ga je Providnost bolešću i drugim nedaćama odvratila od misionarskoga i mučeničkog puta kojim je kanio poći. Na povratku iz Maroka dospio je na Siciliju, a potom i na glasoviti franjevački ‘Kapitul na rogožinama’ održan 1221. godine.

Čini se da sv. Franjo nije u Antunu otkrio nešto posebno, pa ga nitko na kapitulu nije ni za što zadužio. Antun je zamolio fra Gracijana da neko vrijeme boravi u njegovoj provinciji u pokrajini Emiliji. Tamo je molio i činio veliku pokoru, sve do zgode kad je propovijedao na nekom svećeničkom ređenju gdje je zablistao svojim propovjedničkim darom.

Tako je započeo njegov put najvećeg propovjednika u Katoličkoj crkvi. Od 1223. do 1225. godine udario je temelje franjevačkoj teološkoj školi u Bolonji. Kao profesoru teologije, Antunu je pisao sam sv. Franjo: ‘Sviđa mi se što braći predaješ teologiju samo ako, studirajući, ne gasiš duh molitve, kako i stoji u našem Pravilu.’

Prva Sveta Pričest je posebno slavlje u kojem djeca u dobi od 10 ili 11 godina (kod nas u 3. i 4. razredu osnovne škole) po prvi puta pristupaju euharistijskom stolu, te u pričesti blaguju tijelo Kristovo, koji je rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6,56). Od davnih vremena, ova su se slavlja održavala na vrlo svečani način i uvijek su prilika da se u tom trenutku obnove i krsna obećanja. U našoj župi to činimo svake druge godine u svibnju ili lipnju. S ovim je povezano i slavlje prve svete ispovijedi, koje prethodi prvopričesničkom slavlju.

Velečasni Kristijan Bogdan, nagradio je prvopričesnike koji su na vjeronauku sakupili najviše petica.

Evo nekoliko fotografija sa nedjeljnog prvopričesničkog misnog slavlja. (Snimio Milan Rogulja)

U subotu 19.05. u župi Kaniška Iva, mons. Stjepan Ptiček (generalni vikar naše biskupije), krizmao je 14 krizmanika. Sakrament Svete Potvrde ili Krizme je sakrament kojim krizmanik ulazi u „svijet odraslih“ u vjeri.

 

Crkva danas slavi svetkovinu Uzašašća Gospodinova ili Spasovo. Uskrs, najveće otajstvo vjere, u bogoslužju se naglašeno slavi kroz pedeset susljednih dana, sve do uključivo svetkovine Duha Svetoga, nedjelje Pedesetnice. Tema toga vremena je Kristov prolaz kroz smrt u slavu uskrsnuća. Na četrdeseti dan toga razdoblja pada, uvijek u četvrtak, blagdan Spasova ili, točnije rečeno, svetkovina Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista. Spasovo je, dakle, jedan od uskrsnih blagdana. Ističe jedan važan pogled na uskrsni događaj:

Krist se sa svojim ljudskim uskrslim tijelom vraća nebeskom Ocu, i kao čovjek sjedi Njemu zdesna.

Uzašašće se u prvo kršćansko vrijeme slavilo najprije zajedno s poslanjem Duha Svetoga, 50. uskrsni dan, kao završetak i ispunjenje Kristovog djela spasenja. Od 4. stoljeća blagdan Uzašašća izdvaja se i slavi zasebno, četrdesetog uskrsnog dana. Razlog tome je brojka ’40’ koja ima simboličko značenje, ali i tekst u Djelima apostolskim 1,3: ‘Njima je Isus nakon svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.’ Malo zatim, u recima od 9. do 11. sažeto se govori i o Isusovom uzašašću.

Danas se spominjemo i blaženog Ivana Merza. Rođen je u Banjoj Luci 1896., a umro na glasu svetosti u Zagrebu na današnji dan 1928. U rodnom gradu Ivan pohađa realnu gimnaziju i maturira s odličnim uspjehom. Na Bečkom sveučilištu upisuje studij prava, no već u ljeto iste godine, u punom jeku Prvoga svjetskog rata, pozvan je u vojsku. Polazi na talijansko bojište na kojem ostaje sve do svršetka rata.

Godine 1920. odlazi u Pariz gdje nastavlja studij književnosti na Sorbonni i Institutu Catholique. Po završetku se vraća u Zagreb i postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Godine 1923. doktorirao je na temu ‘Utjecaj liturgije na francuske pisce’ i potom još dvije godine, pod vodstvom isusovaca, privatno studira kršćansku filozofiju, teologiju i sve važnije crkvene dokumente.

Zadnjih šest godina života i boravka u Zagrebu razvija veliku apostolsku djelatnost za mladež i prvi u katoličku javnost unosi ideje papinske Katoličke akcije. Kroz osnivanje i djelovanje Hrvatskoga orlovskog saveza posebno širi ljubav i odanost prema Papi i Crkvi.

Ubraja se među najveće promicatelje liturgijske obnove i euharistijskog života u hrvatskom narodu, a sam živi uzornim kršćanskim životom. Posljednjih šest godina svakodnevno ide na pričest u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Blaženim ga je u njegovoj rodnoj Banjoj Luci 22. lipnja 2003. proglasio papa Ivan Pavao II.

DONACIJE ZA OBNOVU ŽUPNE CRKVE

ŽUPA SV. JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

KANIŠKA IVA 95

43283 KANIŠKA IVA

Žiro račun župe, kunski i devizni :

IBAN računa:

HR4923400091110496669

BIC / SWIFT CODE: PBZGHR2X

Privredna banka Zagreb

Arhiva