ŽUPA SVETOG JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

Današnjim danom započinje povijest otkupljenja u najveličanstvenijem zahvatu – dolasku Boga na zemlju. Božic je. Slavimo rođendan Isusa Krista. Zašto baš danas slavimo svetkovinu Božjeg čovjekoljublja pojasnit ćemo ulomkom iz knjige ‘Duh liturgije’ pape Benedikta XVI.

‘Teško je ustanoviti koliko daleko u prošlost sežu korijeni svetkovine Božica. Svoj je oblik svetkovina definitivno dobila u 3. stoljeću. Otprilike istodobno pojavljuje se na Istoku svetkovina Bogojavljenja 6. siječnja, a na Zapadu Božić 25. prosinca, s različitim naglascima iz različita religiozno-kulturnoga konteksta u kome su obje svetkovine nastajale, ali s konačno jednim zajedničkim osmišljenjem: slaviti Kristovo rođenje kao početak novoga života, istinskoga Sunca povijesti. Polazište za utvrđivanje datuma Kristova rođendana tvori nadnevak 25. ožujka. Koliko je meni poznato, piše Papa, najstarija bilješka o tom datumu nalazi se kod afričkoga crkvenog pisca Tertulijana s kraja 2. st., koji pretpostavlja kao poznatu predaju da je Krist podnio smrt na križu 25. ožujka. U Galiji je taj dan sve do 6. stoljeća slavljen kao nepomični datum Uskrsa.

U jednom spisu koji je nastao godine 243. isto tako u Africi, a tiče se izračunavanja datuma uskrsnuća, pronaći ćemo u sklopu s tumačenjem 25. ožujka kao datuma stvaranja svijeta i jedno posve svojevrsno računanje datuma Kristova rođenja: prema izvještaju o stvaranju, Sunce je stvoreno četvrtoga dana stvaranja, tj. 28. ožujka. Prema tome bi trebalo smatrati taj dan danom Kristova rođenja, danom izlaska istinskoga Sunca povijesti. Ta je misao još u 3. stoljeću i nadalje imala svoje inačice, u smislu što se poistovjećivao dan Kristove muke s danom Kristova začeća te se tako 25. ožujka svetkovao i kao Anđelov navještaj, tj. Gospodinovo začeće snagom Duha Svetoga u krilu Djevice.

Svetkovina Kristova rođenja 25. prosinca – devet mjeseci nakon 25. ožujka – na Zapadu se ustalila tijekom 3. stoljeća, dok je na Istoku (vjerojatno zbog kalendarskih razlika) dan Kristova rođenja slavljen najprije 6. siječnja, što je zacijelo bio istodobno i kršćanski odgovor na mitsku svetkovinu rođenja bogova koja se toga dana slavila u Aleksandriji. Danas su neodržive stare teorije, ističe papa Ratzinger, kako se u Rimu kao datum rođenja Kristova ustalio 25. prosinca kao opreka mitu o Mitri ili kao kršćanski odgovor na kult nepobjedivoga Sunca, što su ga rimski carevi promicali u 3. stoljeću kao pokušaj stvaranja jedne nove religije u carstvu.’

Na temelju prethodno rečenog, može se zaključiti da su kršćani do 25. prosinca kao datuma Isusova rođenja došli polazeći od čisto teoloških, tj. povijesno-spasenjskih razmišljanja. Taj su dan uzimali za prikladan dan da se proslavi Kristov dolazak na svijet. Svetkovanje Božića u 4. stoljeću bila je ujedno potvrda Nicejsko-carigradskog vjerovanja koje i danas molimo u nedjelju i blagdane nakon Službe riječi.

Slavljenje Božica podsjeća na prvi susret čovjeka sa Isusom koji je pravi Bog i pravi čovjek. Uz osobitu ljepotu i car Božica jest Božji proglas da ovaj naš svagdanji život i svi njegovi križevi nije besciljan, nego smislen. Na povijesni događaj Isusova rođenja u betlehemskoj štalici podsjećaju i jaslice koje se nalaze u svim crkvama. Jaslice je prvi izradio sv. Franjo Asiški 1223. godine. Običaj se proširio prvo u franjevačkom redu, a od 16. stoljeća postaje opća praksa. Smatra se da su najstarije jaslice u Hrvatskoj franjevačke jaslice na Košljunu. Sastoje se od drvenih figura Isusa, Marije i Josipa te glave vola i magarca, nastale u 16. st. Poznate su i jaslice iz Jastrebarskog, čiji se broj od 500 figurica neprekidno dopunjava. No, svakim se jaslicama, bile one u crkvi ili kući, nastoji privuci pozornost na božićno otajstvo.

Recimo nešto i o božićnom drvcu koje je još sinoć ukrašeno u crkvama i domovina. Običaj kićenja božićnog drvca došao je sa sjevera, negdje u 16. st. Uz njega je vezana sljedeća legenda. Siromašni čovjek prolazio je šumom u badnjoj noći. Stabla pokrivena snijegom sjala su pod zvijezdama. Začaran tom ljepotom, čovjek je iščupao malu jelku i ponio kući. Kako se od topline u kući snijeg rastopio, siromah je od pamuka načinio grudice snijega i posuo ih po stabalcu, a od voska načinio svjećice, učvrstio ih na grancice i zapalio pa su sjale kao iskre na snijegu pod zvjezdanim nebom u šumi. Božićno zeleno drvce postavljeno u kući podsjeća na novi život. No kako jaslice upućuju na Kristovo rođenje koje je ozbiljna stvarnost za nas danas, imaju stanovitu prednost pred božićnim drvcem.

Izvor: hkr.hr

DONACIJE ZA OBNOVU ŽUPNE CRKVE

ŽUPA SV. JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

KANIŠKA IVA 95

43283 KANIŠKA IVA

Žiro račun župe, kunski i devizni :

IBAN računa:

HR4923400091110496669

BIC / SWIFT CODE: PBZGHR2X

Privredna banka Zagreb

Arhiva