ŽUPA SVETOG JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

FOTO POVIJEST

Danas je u našoj crkvi Svetu misu predvodio župnik iz Nevinca, vlč. Josip Vavrik. Svi ga se dobro sjećamo jer je bio naš župnik od 1998. do 2002. godine. U tom kratkom vremenu učinio je mnogo za našu župu. I današnji susret bio je pun emocija kao i oproštajna misa 22.08.2002. Fotografije od danas objavit ću u članku nakon završene trodnevnice. Do tada pogledajte nekoliko fotografija sa oproštajne mise iz 2002.godine. Posebno preporučujem video snimku propovjedi u sljedećem članku.

Nakon nekoliko godina temeljite obnove unutrašnjosti, uređenja okoliša i  gradnje prostorija za katehizaciju (vjeronaučne dvorane), upriličena je posveta župne crkve Sv.Jurja i Srca Marijina u Kaniškoj Ivi. Ceremoniju posvete izvršio je biskup zagrebački Franjo Kuharić uz pomoć svećenika garešničkog dekanata, 29.9.1968. godine. Na priloženim fotografijama možete vidjeti neke dijelove ceremonije posvete (pročitajte opise ispod fotografija).

Ovim člankom završavam seriju članaka o izgradnji, obnovi i otvorenju najznačajnijih objekata u Kaniškoj Ivi kroz povijest.

Poanta cijele priče je da bi usprkos krizi (a kada na ovim prostorima nije bila kriza?) i danas trebali razmišljati da nešto novo napravimo ili popravimo već postojeće. Što bi to bilo najnužnije (i već dugo odgađano)? Mislim da će većina župljana reći da je to obnova fasade na crkvi, preuređenje krovišta (crijep umjesto lima?), drenaža oko crkve i rješavanje vlage, uređenje sanitarnog čvora ili možda uređenje mrtvačnice. Većinom  su to veliki zahvati koje sami ne možemo financirati. Za to ćemo sigurno trebati pomoć državnih institucija (Ministarstvo kulture), lokalne samouprave, dijaspore, možda čak i europskih fondova. Nešto se već radi….ali o tome u nekom članku nakon Uskrsa.

Ubrzo nakon dolaska u našu župu,  vlč. Ivan Špoljar pokrenuo je velike radove na izgradnji vjeronaučne dvorane,  temeljitoj obnovi unutrašnjosti crkve i parka oko crkve. Radove su izveli naši župljani i sam velečasni Ivan Špoljar. Vlč. Špoljar je zbog svoga zalaganja za napredak ostao zauvijek zapisan u povijesti naše župe, ali i u srcima župljana Kaniške Ive. Kao dokaz te tvrdnje mogu reći da smo više puta pri povratku sa hodočašća u Mariju Bistricu, posjetili vlč. Špoljara u župi Gornja Stubica. On nas je uvijek radosno primio, pogostio i rado se sjećao vremena koje je proveo u Kaniškoj Ivi (1965-1977). Prilikom jednog takvog posjeta, vidio sam u blizini crkve u Gornjoj Stubici, veoma lijepo uređenu malu kapelicu. To mi je dalo ideju da i mi tako uredimo svoju kapelicu Sv. Roka. Godinu dana kasnije to smo i učinili. Vlč. Špoljar je nekoliko puta prigodom kramova posjetio našu župu i uvijek nas poticao da svojim radom i zalaganjem doprinosimo životu ove župe.

Evo još nekoliko informacija iz biografije vlč.Ivana Špoljara.  Rođen je 1933. u župi Vinagora nedaleko od Pregrade.  1959. u zagrebačkoj prvostolnici za svećenika ga je zaredio tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper. Služio je kao kapelan u župi Miholjac, a potom je župnik u Šišincu, Kaniškoj Ivi (1965.-1977.), u Starom Farkašiću i Goričanu, i čak trideset tri  godine u župi Sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Svoju zlatnu misu – pedesetu obljetnicu svećeništva proslavio je 4.7.2009.  Naslov monsinjor dodjelio mu je papa Benedikt XVI, 22.4.2010. Mons. Ivan Špoljar umirovljen je  8.8.2012.

Nabrojit ću u natuknicama radove koji su izvršeni 1966.-68. (dijelom i 1969.):

  • Zazidan prozor sa prednje(zapadne) strane crkve i bočna (južna) vrata.
  • Ispovjedaonica postavljena tamo gdje su bila bočna ulazna vrata.
  • Izgrađena je vjeronaučna dvorana.
  • Posađeni su čempresi sa južne strane crkve.
  • Postavljene teraco pločice u crkvu (1966)(došle su sa Golog Otoka).
  • Postavljeni križevi  kod škole i kod župnog stana te posađeno ukrasno bilje oko župnog stana.
  • Postavljeno koplje za zastavu i novi držač za bicikle.
  • Postavljena oglasna ploča na ulazu u crkvu.
  • Napravljena željezna ograda (kapija) kod vjeronaučne dvorane.
  • Uređene klupe i ljuljačke u parku kod crkve.
  • Uređeni luftarnici na temeljima oko crkve.
  • Uređena unutrašnjost crkve, krečeno.
  • Uklonjeni stari oltari (Florijan, Valentin, Mihael), a slike postavljene na zid.
  • Postavljeno novo osvjetljenje (viseće svjetiljke sa žaruljama).
  • Postavljen novi mramorni oltar(od bračkog mramora).
  • Svetohranište i retabl postavljeni na novo mramorno postolje (glavni oltar).
  • Postavljena nova govornica (ambon) od bračkog mramora.
  • Postavljeno je novo pojačalo i razglas.
  • Stavljene su nove olive za otvaranje prozora zbog boljeg provjetravanja crkve.
  • Izrađen je novi ormarić u sakristiji.
  • Izgrađena su dva vanjska wc-a i jedan unutarnji te kanalizacija oko crkve (oborinske vode, šahte).
  • Betonirani nogostupi prema crkvi i vjeronaučnoj dvorani.
  • Postavljeni prozori i rolete na dvorani.
  • Kupljene klupe i stolci za vjeronaučnu  dvoranu (20 sjedećih mjesta).
  • Kupljena uljna peć za grijanje dvorane.
  • Izrađeno i postavljeno novo drveno-stakleno predvorje  (hrastovina).
  • Izrađeno u DK Brestovac 20 novih klupa (hrast, željezo) za crkvu.

Koju godinu kasnije automatizirana su zvona i ugrađeno grijanje crkve na lož ulje (mnoge crkve to nemaju još ni danas, a mi smo to imali prije 40 godina). Unutrašnjost crkve je tada dobila oblik koji se uz nekoliko manjih izmjena i krečenja zadržao do danas. Pošto je obnova izvršena sa kvalitetnim materijalima vjerujem da će se takav izgled još dugo zadržati.

Ako pažljivo gledate priložene fotografije moći  čete vidjeti skoro sve što je napravljeno. Pročitajte i opise ispod svake fotografije.

Građevina je u svetištu osvijetljena jednim okruglim prozorom do istoka i jednim većim pravokutnim prozorom s sjeverne strane, dok je crkvena lađa osvijetljena s dva prozora, a pjevalište jednim prozorom u sredini (zazidan prilikom obnove1966.-68.) Okrugli prozor u svetištu predstavlja okrunjenu Isusovu glavu, a rad je Marinkovića iz Zagreba. Ostali su prozori uređeni 1958. godine po nacrtu V. Pavlinića, a prikazuju euharistijske simbole.

Crkveno svetište je uzdignuto i niže od same lađe koju od svetišta dijeli trijumfalni luk. Lađa ima površinu 14 x 9 m, a iznad zapadnoga ulaza nalazi se pjevalište, površine 3 x 9 m, ispod kojega se nalazi jednako veliko predvorje crkve.

Na pjevalištu crkve nalaze se mehaničke orgulje graditelja A. Simenca, a datiraju oko 1860. godine. U zvoniku se nalaze dva zvona, veće je teško 342 kg, a manje 79 kg. Od zlatarskih radova treba spomenuti, uz kaleže i ciborije, jednu baroknu pokaznicu i kalež što ga je 1843. godine posvetio kardinal Haulik.

Župnik Kuzma Felebar nabavio je 1864. godine tabernakul (svetohranište), koji je izradio Stampfer iz Zagreba, i slike sv. Jurja i sv. Valentina koje je signirao A. Kraus.  Već 1865. godine postavljeni su pokrajnji oltari, sv. Valentina na desnoj strani crkve, i sv. Florijana na lijevoj strani crkve. Za slike je 180 forinti poklonio Mihael Podjan iz Maloga Vukovja. Izrađene su tehnikom ulja na platnu. Oltari su za vrijeme obnove 1966.-68 maknuti  a slike su postavljene na zid. Godine 1866. nabavljen je Božji grob, 1880. crkva je okrečena. Drveni kipovi Srca Isusova i Marijina nabavljeni su 1912. godine (uklonjeni 1966.). Polovinu svote za nabavu kipova poklonio je  župljanin Borš.

Godine 1938. doprinosima vjernika nabavljen je oltar Majke Božje Škapularske, koji je izradio Ivan Robnik iz Zagreba. Oltar ima kameno  postolje i drveni retabl sa reljefom Majke Božje Škapularske u sredini. Glavni oltar sv. Jurja  izradio je 1942. godine Ivan Robnik. Oltar ima plastiku sv. Jurja u sredini, te plastike sv. Fabijana i Sebastijana sa strane. Tu su još i dvije plastike anđela. Mramorno postolje za oltar, mramorni oltar prema puku, ambon(govornica) i svetohranište postavljeno je za vrijeme obnove 1966-68.

Za župnikovanja Franje Murena (1955.-1959.) postavljeni su oslikani prozori i špilja Gospe Lurdske koja se nalaziu predvorju crkve pod pjevalištem. U tu su svrhu svojim darovima mnogo doprinijeli iseljenici iz Amerike Ivan Rogulja i Jelena Špehar.

Na zidu pjevališta nalaze se slike križnoga puta. U crkvi se nalazi još i slika sv. Antuna, ulje na platnu, nabavljena 1965. godine iz Ljubljane.

Crkva je temeljito obnovljena 1966-68 i tada je dobila današnji izgled unutrašnjosti, no o tome ću detaljnije u sljedećem članku.

Fotografije 1-8 – Obratite pozornost na detalje kojih danas više nema.  Ispod svake fotografije nalazi se opis =>pročitajte ga.

Naselje Kaniška Iva spominje se prvi puta 1710. godine u okviru župe Tomašica. Već  1729. godine u selu je postojala kapelica sv. Jurja. Vizitator Pepelko ističe da je ta drvena kapela s tornjićem iznad krovišta imala jedna ulazna vrata, drveni  tabulat i oltar u svetištu. Oltar je bio posvećen sv. Jurju, te je imao njegovu sliku u sredini, a plastike sv. Grgura i sv. Augustina sa strane. Od ostaloga inventara te se godine spominje samo jedan kalež i nešto misnoga ruha.

Već 1745. godine počeli su graditi današnju župnu crkvu u Kaniškoj Ivi. Do 1758. godine crkva je bila pod krovom, a od temelja je uz crkvu bio zidan i zvonik, koji je ostao nedovršen. Bogoslužje se još i 1758. godine obavljalo u staroj drvenoj kapelici. Iako je župa pravno osnovana u Kaniškoj Ivi 1789. godine, ona je to stvarno postala tek 1814. godine. Tada crkva sv. Jurja postaje župnom crkvom, a župa Kaniška Iva od tada ima svoje vlastite župnike. Sve do toga vremena, Kaniška Iva bila je pod upravom župe Garešnica. Prvi je župnik bio Ivan Pfeiffersperg, a naslijedio ga je 1820. godine Ljudevit Zahulja. Još u Zahuljino vrijeme 1825. godine, crkva nije bila posve završena, ali je njegovim nastojanjem i dobrotom cara Franje I. i to djelo 1829. privedeno kraju. Te je godine dograđen zvonik, pa je crkva dobila završni oblik. Za župnikovanja Baltazara Nunkovića (1831.-1839.) u zvonik je stavljeno veliko zvono. Godine 1856. crkva i župni stan su nanovo prekriveni drvenim daščicama, a oko crkve je izvedena cinktura uz pomoć vukovjanskoga  stotnika Josipa Potočića i posjednika Neuwirtha.

Crkva je smještena na povišenom brežuljku, u pravcu istok-zapad, a neposredno iza nje nalazi se groblje. Župna crkva sv. Jurja u Kaniškoj Ivi jednobrodna je barokna građevina s polukružnim svetištem na istoku, površine 7 x 6 m, do kojega je sakristija, površine 4 x 4 m na istoku, i glavnim pročeljem na zapadu. Zvonik s puškarnicama nalazi se na desnoj strani, uz zapadno pročelje. Ulaz u crkvu nalazi se na zapadnom i na južnom pročelju (do polovice 60-ih). Na zapadnom pročelju u nišama, nalaze se plastike sv. Katarine desno, i sv. Barbare lijevo. Desno od sakristije nalazi se dvorana za vjeronauk, površine 12 x 5 m, izgrađena 1966-68.

Crkveno svetište je uzdignuto i niže od same lađe koju od svetišta dijeli trijumfalni luk. Lađa ima površinu 14 x 9 m, a iznad zapadnoga ulaza nalazi se pjevalište, površine 3 x 9 m, ispod kojega se nalazi jednako veliko predvorje crkve.

Za župnikovanja Franje Murena (1955.-1959.) uređeno je crkveno krovište, isplaniran je teren ispred crkve do glavne ceste. Godine 1962. okrečena je crkvena fasada.

Crkva je sagrađena 1745., a završni je oblik dobila 1829. godine. Po svojim stilskim oznakama slična je ostalim baroknim crkvama na ovome području, osobito garešničkoj, građenoj u to vrijeme (1752. godine). Radi svoje povijesne i umjetničke vrijednosti, crkva je na popisu spomenika kulture i pod zaštitom je Konzervatorskoga zavoda.

Kako nam je nepoznat graditelj ovoga objekta, treba istaknuti zasluge župnika iz Garešnice koji su se brinuli za gradnju crkve, zatim župnika Zahulje iz Kaniške Ive koji je djelovao u vrijeme kada je crkva 1829. godine dobila svoj završni oblik, i svih župnika u Kaniškoj Ivi koji su se s vjernicima brinuli da nam očuvaju ovaj sakralni spomenik kulture.

Odmah nakon dolaska novog župnika Josipa Vavrika u našu župu 1998. godine, počeli su radovi na obnovi župnog stana, crkve i okoliša. Vlč. Josipu Vavriku bila je to prva župa u kojoj je bio upravitelj. Odmah se primio posla i prema jednodušnoj ocjeni svih župljana, puno napravio i pokazao se kao odličan organizator. Svojom pozitivnom energijom, u  kratkom vremenu mobilizirao je  mlado i staro, digao na noge sve lokalne političare, gospodarstvenike i dijasporu. Svi su radili na obnovi i uređenju. Bilo je to vrijeme kada nisu postojali problemi koji se nisu mogli riješiti. Nakon što je obnovljen župni stan crkva i okoliš nije stao u svojim nastojanjima da Kaniška Iva bude lijepo mjesto za život. U jednom prijašnjem postu već sam spomenuo da je vlč. Josip Vavrik dao veliki doprinos obnovi Hrvatskog seljačkog doma. Eh da je ostao još koju godinu….

Dat ću samo kratki pregled u natuknicama onoga što je učinjeno u tih 15 mjeseci obnove.

Izvršeni su zemljani radovi oko župnog stana, uređen je park ispred crkve, postavljen  mramorni križ, uređen je kompletan župni stan iznutra (žbuka, pločice, struja), priključen je plin i napravljeno centralno grijanje u župnom stanu, novi priključak struje, ulična rasvjeta između župnog stana i crkve, uređeno je parkiralište  te asfaltirano  zajedno sa stazama oko crkve, stavljene nove klupe ispred crkve i nova ljuljačka za djecu, priključen je plin u crkvu i vjeronaučnu dvoranu. Renovirana je vjeronaučna dvorana (krovište i iznutra), postavljene nove strujne instalacije u crkvi i nova rasvjeta, crkva je okrečena iznutra, tapecirane su  klupe i stolci te kupljeni novi tepisi. Nabavljen je novi razglas u crkvi sa zvučnicima i mikrofonom, postavljeni novi reflektori oko crkve izvana, nove mramorne pločice u sakristiji i na hodniku vjeronaučne dvorane, fasada na župnom stanu i dvorišnoj zgradi. Uređeno je groblje i betonirane staze.

Sve navedene radove župa je financirala sa 20.000 DM, a ostalo je iz donacija – 68.000 DM.  Tu nisu uračunate donacije u materijalu i radu što bi sve skupa iznosilo oko 110.000 DM.

Podaci o radovima i vrijednosti obnove izvučeni su iz govora koji je pred nadbiskupom Josipom Bozanićem prigodom blagoslova župnog stana 2000. godine, pročitao Zdravko Račan.

Žao mi je što nemam više fotografija iz tog vremena sa radovima kod župnog stana. Zbog toga sam ubacio današnje fotografije gdje se vidi što je sve tada napravljeno.

Fotografije sa blagoslova i otvorenja obnovljenog župnog stana 12.3.2000.godine možete vidjeti u članku Nadbiskup Josip Bozanić u Kaniškoj Ivi 2000.

Župni stan u Kaniškoj Ivi (1814. – 2014.).

Ove godine navršava se 200 godina od kako je izgrađen župni stan u Kaniškoj Ivi.

Na desnoj strani prije crkve, nalazi se župni stan u Kaniškoj Ivi. To je prizemnica s početka 19. stoljeća, površine 15 x 10m. Izgrađen je 1814. godine. Župni stan je pokriven novim drvenim daščicama, šindrom 1856. godine, a 1880. je temeljito obnovljen zadobivši današnji izgled. Župnik Ivan Špoljar lijepo ga je obnovio, a župnik Josip Kos je 1996. godine popravio krovište i uveo trofaznu struju. Župnik Josip Vavrik je 1998. do 2000. godine temeljito obnovio župni stan (o tome više sutra u posebnom članku).

Ove fotografije župnog stana snimljene su od 50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća.

Nakon nekoliko mjeseci radova na obnovi i dogradnji , 30.9.2006. priređeno  je otvorenje i blagoslov vatrogasnog spremišta u Kaniškoj Ivi. Otvorenje i blagoslov bili su dio proslave povodom 80-godišnjice osnivanja i rada DVD-a Kaniška Iva. Vatrogasno spremište otvorio je tadašnji gradonačelnik Grada Garešnice, Milan Sužnjević. Novu zastavu DVD-a Kaniška Iva i vatrogasno spremište blagoslovio je tadašnji župnik u Kaniškoj Ivi, vlč.Stjepan Bogdan. Novu  zastavu, tadašnjem zapovjedniku DVD-a Kaniška Iva Milanu Rogulji, predao je izaslanik župana. Nakon svećanosti, mladež DVD-a Kaniška Iva izvela je vježbu sa brentačama, a operativni članovi DVD-a i djelatnici Javne vatrogasne postrojbe Garešnica napravili su vježbu gašenja i spašavanja sa visine.

Nakon vatrogasnih vježbi gosti, uzvanici,  mještani  i vatrogasci pozvani su u Hrvatski seljački dom na Svečanu sjednicu i večeru povodom 80-godišnjice rada DVD-a Kaniška Iva. Na sjednici su svi vatrogasci dobili priznanja za svoj rad.

O dogradnji i uređenju, posveti i otvorenju vatrogasnog spremišta te o svečanoj sjednici, Milan Rogulja je napravio DVD film u trajanju 90-ak minuta. Ako ga želite imati obratite se osobno ili pišite na kontakt formu stranice.

U nastavku možete pročitati referat koji je napisao zapovjednik Milan Rogulja, a na svečanoj sjednici pročitao predsjednik DVD-a Dalibor Komugović. Kliknite ovdje ==> Nastavi čitati

Prvo vatrogasno spremište, (prije drugog svjetskog rata) bilo je obična šupa iza Hrvatskog seljačkog doma. Nakon Drugog svjetskog rata dugo nije bilo značajnijih pomaka u opremanju, izgradnji i organizaciji DVD-a. Tek šezdesetih godina za vrijeme predsjednika Alberta Vodireka društvo doživljava pravi procvat. Sagrađeno je novo vatrogasno spremište, a za njegovo otvorenje organizirana je proslava. Krajem šezdesetih godina Vatrogasno spremište je ofrajano. Početkom sedamdesetih godina za jednu proslavu, Ribnjačarstvo Poljana kupilo je DVD-u vatrogasnu  električnu sirenu koja je stavljena na Hrvatski seljački dom. Godine 1981. uz postojeće vatrogasno spremište dograđena je drvena šupa za smještaj traktorske cisterne. Ta šupa je premještena od crkve gdje je služila za smještaj mrtvačkih kola. Početkom novog milenija premještena je vatrogasna električna sirena sa Hrvatskog seljačkog doma na metalni stup koji je postavljen pored vatrogasnog spremišta i uvedena trofazna struja u spremište. Još od 1980. kada je nabavljena traktorska cisterna postojala su razna nagađanja o tome kako i gdje bi se trebalo graditi novo vatrogasno spremište ili garaža. Tek 2006. godine, kada je DVD Kaniška Iva slavilo 80-godišnjicu rada i postojanja, jedna generacija je smogla snage i hrabrosti upustiti se u taj posao.  Tadašnji  gradonačelnik  Grada Garešnice, Milana Sužnjević , obećao je punu materijalnu i organizacijsku pomoć za dogradnju i uređenje  vatrogasnog spremišta. Dograđena je garaža uz postojeće spremište, izvršena rekonstrukcija krovišta, prekriveno crijepom koji je skinut sa Hrvatskog seljačkog doma , ofrajano izvana i jedna prostorija unutra , napravljena nova  željezna stolarija, obnovljena unutrašnjost objekta i uređen okoliš. Organizaciju obnove i dogradnje vatrogasnog spremišta, nabavku materijala i logistiku, vodio je tadašnji zapovjednik DVD-a Kaniška Iva, Milan Rogulja. Spremište je obnovljeno radom i žrtvovanjem svih članova DVD-a i mnogih koji nisu bili članovi. Spomenut ću samo nekoliko skupina majstora koji su dali poseban doprinos : Stjepan Komugović, Dragomir Đukić, Milan Novak, Ivica Štefančić i Ivica Njara (zidari), Ivan Starčić-Šiljo i Darko Rogulja («željezni majstori»), Anđelko i Danijel Matijaš («drveni majstori»). Ostali će se već prepoznati na fotografijama.

Uz nazočnost novinara,  TV kamera i nekoliko desetaka uzvanika Hrvatski seljački dom u Kaniškoj Ivi svečano je otvoren 22.4.2006. Dom je rezanjem trobojnice otvorio tadašnji gradonačelnik Grada Garešnice, Milan Sužnjević uz pomoć predsjednika mjesnog odbora Kaniška Iva, Tomislava Trputca. Blagoslovio ga je tadašnji župnik u Kaniškoj Ivi vlč. Stjepan Bogdan. Vrijedni domaći dečki pripremili su za večeru poznati kaniški specijalitet – šaran na rašljama. Večer je protekla u plesu i dobrom raspoloženju uz tamburaše iz Palešnika.

DONACIJE ZA OBNOVU ŽUPNE CRKVE

ŽUPA SV. JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

KANIŠKA IVA 95

43283 KANIŠKA IVA

Žiro račun župe, kunski i devizni :

IBAN računa:

HR4923400091110496669

BIC / SWIFT CODE: PBZGHR2X

Privredna banka Zagreb

Arhiva