ŽUPA KANIŠKA IVA

ŽUPA SVETOG JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

Uskrsnuo je – živ je, dragi župljani!

Za nas kršćane, katolike Uskrs je blagdan koji nas poziva na novi život i to na život s Uskrslim Gospodinom. Isus je uskrsnuo ne zbog sebe, već zbog nas. Uskrs je pobjeda života nad smrću. Uskrs je pobjeda nade nad beznađem. Uskrs je pobjeda svjetla nad tamom. Uskrs je pobjeda smisla nad besmislom. ISUS JE NAŠ JEDINI PRAVI PUT, ISTINA I ŽIVOT. Isus je jedini pravi smisao našega života. Isus nas poziva da ga  slijedimo u novosti života. On nas poziva da ga slušamo i živimo  po zakonu Božjem. A sav zakon je u dvije zapovijedi LJUBAVI: LJUBAV PREMA BOGU I BLIŽNJEMU! Tko slijedi taj zakon donosi svjetlo, toplinu i radost tamo gdje se nalazi. Po Uskrsu i mi želimo biti preobraženi u taj novi život i zato radosno svake godine slavimo uskrslog Isusa koji je živ, i želi biti dionik našega svakodnevnog života!

Nažalost, mnogo je onih koji ne žive tu novost života. Mnogi će i ovaj Uskrs proslaviti u pijančevanjima i prežderavanjima, psovanjima… i tako nastaviti po starom. Nema u tome novosti života, već siguran put u smrt, u besmisao, u beznađe. Da bi se  osjetila radost Uskrsa potrebno je otvoriti vrata srca, odbaciti grijeh i iskreno se pokajati. U srcu u kojem je grijeh nema istinske radosti. Uskrs nas poziva na novi život. Gospodin želi odvaliti kamen s našeg   srca. Njegov Duh nas želi oživjeti.  Dopustimo mu to ako nismo do sada. Učinimo taj korak prema njemu. On će sigurno sve učiniti sa svoje strane. Samo s Isusom možemo pogled s ove surove stvarnosti usmjeriti prema boljoj vječnosti. Samo s njime već ovdje na Zemlji možemo živjeti stvarnost Vječnosti. Pogleda usmjerenog prema vječnosti ne živimo samo jednom u godini. Svaka nedjelja je poziv na novost života. Svaka je nedjelja MALI USKRS. Svaka nedjelja je susret sa Uskrslim, živim Gospodinom. SVAKA SVETA MISA JE SUSRET NEBA I ZEMLJE!

Sestre i braćo , dragi moji župljani, neka Vam Uskrsli Gospodin bude jedino svjetlo na vašem životnom putu i neka radost ovog Uskrsa bude radost cijeloga života.

SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Za vas moli vaš,

Kristijan Bogdan, župnik

Od obreda Velikoga petka kroz cijelu Veliku subotu Crkva ‘šuti’.
Navečer se vjernici okupljaju na bdijenje. Prva je Crkva uskrsnu noć provodila u pjesmi i molitvi, pridružujući katekumene Kristu raspetom i uskrslom.
Današnji obred Vazmenoga bdijenja čini služba svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom; služba riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja; zatim krsna služba s litanijama svih svetih, blagoslov vode, krštenje odraslih ili obnova krsnih obećanja; te euharistijska službe pod kojom novokršteni donose misne darove te prvi puta blaguju Tijelo Kristovo.
Današnje bdijenje se slavi u večernjim satima kako bi se mogla uskrsna svijeća s trostrukim usklikom ‘Svjetlo Kristovo’ unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak kako bi plamen Uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.
To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdijenja započinje na Veliku subotu kada padne noć, a mora završiti prije zore.
Služba svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, a svećenik pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća.
Svijeća je djevičanski plod pčela, i zato je prikladna da bude simbol Krista, Sina djevičanske Majke. U uskrsnu svijeću predvoditelj slavlja ucrtava križ te ‘Alfu’ i ‘Omegu’, prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, jer uskrsli Krist je početak i kraj svega stvorenoga.
Nakon toga svijeća se pali na blagoslovljenom ognju i nosi kroz Crkvu s tri ‘postaje’; pri dnu crkve, u sredini i pred oltarom.
Onaj koji nosi svijeću podiže je i pjeva: ‘Svjetlo Kristovo’.
Na taj poklik vjernici odgovaraju: ‘Bogu hvala!’ Nakon toga slijedi Vazmeni hvalospjev, čiju je ljepotu potrebno doživjeti slušanjem.
Služba riječi je dugačka zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra ‘razmatrajući divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju’, kako se navodi u Rimskom misalu, a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom.
Iz Staroga zavjeta imamo sedam čitanja koja govore o značajnijim Božjim zahvatima u povijesti izraelskog naroda. Iza svakog čitanja predvoditelj moli molitvu povezanu s pročitanim.
Nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja slijedi Slava – koja se ne pjeva u vremenu korizme – zatim Pavlove poslanice i na kraju Lukin izvještaj o otkriću praznoga groba.
Krsna služba započinje blagoslovom vode kojem prethode Litanije svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, to jest od Sotone, te ispovijest vjere.
Vodom će biti kršteni odrasli katekumeni ili djeca koja će se krstiti u ovoj noći.
Ako nema kandidata za krštenje, tada predvoditelj škropi sve prisutne vjernike u znak obnove krsnih obećanja koja su dali Bogu osobno ili njihovi roditelji i kumovi.
Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju.
Euharistija ostvaruje prisutnost Krista pod prilikama kruha i vina, koji je među nama prisutan u svakodnevnom životu kao Uskrsli, a posebno u svakom misnom slavlju kada nam daje samog sebe za naše suobličenje njemu Proslavljenom.

DA TE SAMO DOTAKNEM

 

Sjedim do Tvojih nogu glave pognute.

Ne mogu pogled dignuti, gledati u Tebe.

Šutim, srce Te želi, moje usne ne govore.

Znaš sve moje misli, sve moje molitve.

 

Da Te samo dotaknem i dodirnem Ti haljine,

Moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.

Da Te samo dotaknem i dodirnem Ti haljine,

Moje srce bilo bi cijelo, da Te samo dotaknem.

 

Sjedim do Tvojih nogu, pružam ruke drhtave.

Suze polako klize niz moje obraze.

 

Da Te samo dotaknem …

 

Pružaš ruke, dižeš mi lice, Tvoje oči mi govore:

“Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!”

 

Da Te samo dotaknem …

 

Video možete pogledati dolje desno u rubrici “Odabrali smo za vas”

Glazba: Daniella Sisgoreo-Morsan s pjesmom “Da Te samo dotaknem”

Music: “If I could touch you” by Daniella Sisgoreo-Morsan

Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje. Na Veliki petak ne slavi se misno slavlje. Obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Obredi Velikog Petka odvijaju se u tri dijela: Služba riječi, klanjanje križu te podjela Svete Pričesti. Služba riječi donosi nekoliko odabranih odlomaka Svetoga pisma. Evanđelje, koje se čita ili pjeva, je Muka po Ivanu. Poslije homilije (propovijedi) slijedi sveopća molitva vrlo stara oblika, iz 4. stoljeća. Klanjanje križu popraćeno je pjevanjem Prijekora velikog petka. Oltar je toga dana bez liturgijskog ruha i ornamenata, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci. Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Posljednji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti. Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji.

Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

Na Veliki petak post obavezan za sve vjernike od 18 do 60 godina, a za sve starije od 14 godina obavezan je nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita.

Dragi župljani ovom prilikom htio bih vas obavijestiti kako smo ove godine planirali započeti obnovu naše Crkve. Župna Crkva već dugi niz desetljeća nije obnavljana izvana.   Za početak  je pripremljen elaborat za obnovu krovišta lađe i tornja potvrđen od Nadzora i Konzervatorskog odjela  s troškovnikom od  533.913, 75 kuna. Poslana je molba prema Ministarstvu Kulture, ali nažalost Ministarstvo Kulture nije uvrstilo za ovu godinu  financiranje obnove župne Crkve  te smo ostali na tome da ako želimo obnoviti ovu Crkvu sredstva se moraju prikupljati uz pomoć Božju i Vašu. U Božićnom vremenu sam Vas o tome obavijestio i pozvao da svojim prilogom pomognete. Nažalost, odaziv je bio jako mali. Neki od Vas su rekli da kada krenu radovi da će pomoći.  Nešto je prikupljeno, ali to nije dovoljno za početak radova. Još više od polovice sredstava treba prikupiti. Nadam se da ste svjesni da bez zajedničkog angažmana radova neće biti. Razumijem da Vas malo ima –  oko 240 obitelji i da teško možete sami prikupiti taj novac. Zato Vas prije svega pozivam na molitvu da dragi Bog providi i učini čudo jer očito je da bez Njega, teško će nešto krenuti. Pozivam i Vas sve drage ljude koji ste povezani s ovim krajem da ako želite i možete prema svojim mogućnostima pomognete u obnovi naše Župne  Crkve. Na svakoj pomoći unaprijed zahvaljujem. Ako trebate još informacija možete se javiti na mail: kristijan.bog17@gmail.com ili na br. mob. 091 7882183.

Svi koji žele mogu svoj prilog dati župniku ili uplatiti na  Broj Žiro računa (kunski i devizni): PBZ –HR4923400091110496669

BIC / SWIFT CODE: PBZGHR2X

OIB ŽUPE: 39864319592;

ŽUPA SV. JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA, Kaniška Iva 95, 43280 Garešnica

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!!!!

pepelnica2 post-i-nemrs

Započinje korizmeno vrijeme pokore, razmišljanja i posta, Danas je Pepelnica – Čista srijeda. Njome započinje korizmeno vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće u Uskrsnu nedjelju. Za Čistu srijedu vezan je obred pepeljenja. Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Čela vjernika se pepele uz riječi: ‘Sjeti se, čovječe, da si prah i u da ćeš se u prah vratiti’, koje u svijest prizivaju spoznaju da je život na zemlji prolazan.

Inače, pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz raja zbog svoje neposlušnosti.

Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje, nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena je nakon pepeljenja slijedila pokornička procesija.

Dodajmo ovome kako Crkva danas propisuje obavezan post za sve od navršene punoljetnosti do započete šezdesete godine života, a obavezan nemrs za sve koji su navršili četrnaestu godinu života.

sveti_valentin_kaniska_iva U našoj župi uvijek se slavilo sv. Valentina. Nekada je to bio veliki kram (kirvaj)sa prodavačima medenjaka i igračaka te nekim starim običajima. Mnogi vjernici su bili zagovoreni svetom Valentinu (zbog ozdravljenja od bolesti i drugih razloga).  Danas nešto manje, ali  još uvijek se slavi kao kram u našoj župi. Ovom prilikom, starije ću podsjetiti, a mlade naučiti, što se još događalo na taj dan kod naše crkve. Naime, naši stari su imali običaj da na čast sv. Valentinu  daruju “kraćicu” (plećku od svinje zajedno sa nogicom – sušenu). Darovala se obavezno lijeva “kraćica” (darovana “od srca”). Tako prikupljene “kraćice” išle su na javnu dražbu i prodavane su vjernicima. Novac od prodaje išao je u župnu blagajnu. Osim te, održavana je još jedna dražba. Vezeni ručnici, koji su kod sprovoda vezivani za raspelo, ostajali su župniku. On je sve prikupljene ručnike tijekom godine, također prodavao na javnoj dražbi. U većini slučajeva nastojala ih je otkupiti obitelj iz koje je vezeni ručnik potekao ( jer su oni bili obiteljsko nasljeđe i blago). Još jedan razlog za kram je i ova slika sv. Valentina koju je 1864. naslikao A.Kraus, a 1865. godine postavljena je na novi pokrajnji oltar (desno u kut).  Više o povijesti i uređenju crkve na stranici Povijest župe. Fotografije pokrajnjeg oltara sa slikom svetog Valentina (1865-1966) možete pogledati u ovom članku.

Na kraju nešto iz biografije sv.Valentina:

Zanimljivo je da veliko štovanje u narodu, prema onoj ‘sensus fidelium’, imaju sveci za koje nemamo pouzdanih povijesnih podataka. Jedan od njih je i sv. Valentin koji je prema predaji umro mučeničkom smrću 269. godine. Čini se da je bio svećenik u Rimu. Odlikovao se mudrošću i kreposnim životom, radi čega je uživao velik ugled ne samo u vjerničkoj zajednici nego i među poganima.

Car Klaudije II. Gotski koji je vladao od 268. do 270. godine zaželio je osobno upoznati sv. Valentina. Kad car zove, pogotovo u vremena nesklonom kršćanstvu, treba se dobro pripraviti. Tako je učinio i sv. Valentin. Hrabro je stupio pred cara koji mu je rekao: ‘Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak k staroj vjeri u rimske bogove!’ A Valentin je spremno odvratio: ‘Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad od mene ne bi tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.’ Tako stoji u Rimskom martirologiju koji spominje sv. Valentina, a potječe iz 8. stoljeca od Bede Casnoga.

Valentin je od cara zatražio nekoliko minuta da mu kratko iznese svoju mudrost. Na te njegove riječi jedan se sudac, kojemu je Valentin polaganjem ruku i molitvom ozdravio slijepu kćer, obratio i dao krstiti s cijelom svojom obitelji. To su, dakako, i on i obitelj platili mučeničkom smrću. A Valentina su proglasili čarobnjakom. Zato je gradski prefekt dao starca Valentina mučiti, a potom je naredio da mu se odrubi glava. Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala pobožna žena Sabinilla.

Sv. Valentina se zaziva kod bolesti očiju, padavice i u drugim potrebama. To se štovanje razvilo posebice od Srednjega vijeka. Valentin pripada skupini svetaca koji navještaju proljeće i novi život. To je razlog radi čega ga se slavi i kao zaštitnika mladih i zaljubljenih.

Sinoć je u župnoj crkvi u Kaniškoj Ivi,  nakon devetodnevne duhovne pripreme (Devetnice Gospi Lurdskoj), održano svečano misno slavlje povodom blagdana Gospe Lurdske. U župnoj crvkvi se okupilo mnoštvo vjernika iz naše i susjednih župa. Misno slavlje predslavio je vlč. Marko Ocvirek, župnik u Velikom Trojstvu. Pošto je to ujedno i dan bolesnika, tijekom misnog slavlja, dvadesetak vjernika primilo je sakrament Bolesničkog pomazanja. Misno slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama.

Majka Božja Lurdska

Danas slavimo spomen Majke Božje Lurdske vezan uz njezina ukazanja Bernardici Soubirous u špilji Massabielle u Lourdesu, između 11. veljače i 16. srpnja 1858. godine. Bernardica je imala 18 ukazanja u kojima joj je Gospođa u bijelom, kako ju je Bernardica najprije nazivala, otkrila da je ona Bezgrešno Začeće. U tim viđenjima povjerila joj je i tri tajne koje se odnose na čovječanstvo.

Sve se to dogodilo tek četiri godine nakon što je papa Pio IX. proglasio dogmu o Marijinu Bezgrešnom začeću. Papa Leon XIII. je 1891. godine odobrio liturgijsko slavlje tih ukazanja, i to samo u pokrajini u kojoj se nalazi Lourdes. Papa Pio X. protegnuo je ta slavlja na cijelu Crkvu.

Lourdes je postao stjecište hodočasnika koji tamo nalaze utjehu. Mnogi su doživjeli i čudesna ozdravljenja. Stoga je papa Ivan Pavao II. odredio da se na današnji dan slavi i Dan bolesnika. Brojni timovi liječnika različitih struka i svjetonazora proučavaju lurdska ozdravljenja, dok Crkva nastavlja ispitivanja svakog ozdravljenja i odlučuje o nadnaravnosti svakog pojedinog izlječenja. Nisu rijetka obraćenja i promjena života potaknuta upravo ozdravljenjima koja su dokaz nadnaravnog Božjeg zahvata u ljudsku stvarnost.

Lourdes je prodor Neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Bog je za prenositelja poruke izabrao Majku svoga Sina i siromašnu kćer jednog mlinara. Bernardica je svojim svetačkim životom koji je, zbog bolesti, proživjela u velikom tjelesnom trpljenju pokazala nadnaravnost nebeskog zahvata u njezin život. Deset godina nakon ukazanja, 1868. godine, ušla je u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Neversa. Nakon smrti tijelo joj se nije raspalo, u čemu se čita znak Božje naklonosti i potvrda Božje blizine u njezinu životu.

Danas  11.2.2018 u 17:00 Kaniška Iva – GOSPA LURDSKA – procesija sa svijećama – Bolesničko Pomazanje – vlč. Marko Ocvirek, župnik u Velikom Trojstvu

1. Za ozdravljenje bolesne djece

2. Zahvala dragom Bogu na udijeljenoj milosti

 

DONACIJE ZA OBNOVU ŽUPNE CRKVE

ŽUPA SV. JURJA MUČENIKA I SRCA MARIJINA

KANIŠKA IVA 95

43283 KANIŠKA IVA

Žiro račun župe, kunski i devizni :

IBAN računa:

HR4923400091110496669

BIC / SWIFT CODE: PBZGHR2X

Privredna banka Zagreb

Arhiva